O NJOJ I NJEMU 

ONA

Mogla je prolećeti kraj nas, mogla sam ostati zaustavljena u dahu, budna, a sputana oklopom svijeta, života, bez tebe, sama…Gledajući  tvoja polja, okeane, na  vrhovima prstiju,  pažljivo,  kroz tvoje cvijeće hodajući, grudima tiho kroz tvoje valove, kušajući ukus tvoje čistoće kao utjehu, tvoje svjetove crvene, na dohvat ruke, blizu srca moga…Ali nije mogla, morala je biti NAŠA, Naša ljubav! Tražili smo se, a da nijesmo znali, ali smo vjerovali…od početka vremena,  jer vodila nas je ista ruka, od mirisnih sutona u Kutima, od škura na hladnoj buri, od borova prkosnih i mirnih na kršu. Sa snježnog vrha Lovćena nad Bokom, bdio si nada mnom od mog rođenja…I porodio me ponovo! Iz tebe se rodih i na tvoje ruke, čista u krvi našoj, položih glavu za prvi poljubac  što si mi ga dao, ne znajući da ljubiš sebe u meni, da će naša mora postati okean, da će naše nebo čitav svemir biti, da je dan naš od sto Sunaca vječnih i da nas je Gospod namijenio sebi, kad kosmičkoj reče tmini: Neka bude Svjetlost! U tebi, u meni, u ljubavi našoj eonima dugoj i dubokoj, Bog je jasne postavio znake -Što treba, a što ne treba biti! Za vjekove, za daljine, za praskozorja i zvjezdana neba, za životinje i ljude, da zauvijek znaju – što treba, a što ne treba biti…

Ljubavi beskonačna . . .

Oduvijek i zauvijek tvoja. . .

ON

Ahhh, Nane, Ljepoto Ljepote, divna li si Boko netaknuta, Boko od prije dva vijeka, u plavetnilo tvoje, prozirno kao peplos, nježno kao Labud, uplovi jedan jedrenjak, a kapetan čudesan znade: evo Divne, evo Jedne, evo Jedine žene, evo Ljubavi beskrajne Njene, evo Života, evo Sunca nad Lovćenom i Orijenom, evo Borova, Jela, Kedrova, Magnolija, Mimoza, Čempresa, Smokava, evo Pinjula, Lovora, Ruža, Mirisa, evo Maslina, evo Platana, evo Zelenila, evo Potoka bistrih, nježnih, evo riba, ahhh, evo mi Kuta, evo Odrina, evo Terasa, Kuća kamenih, evo Narandži, Limuna, Vinograda, evoooo Ljubavi života moga, vječne, neopisive, nježne, hrabre, čvrste, gorde, a meke žene, kao Duša naših što se u trku Srećne spojiše u Dah jedan, u Dušu jednu jedinu, u Ljubav Našu Srećo, Ljubav Zivjezdama milovanu,Suncem Ljubljenu, Nebom, a cik Zora, voljenu, Ti, Veziljo Ljepote, Stopo i Stope Ljubavi, Oči beskraja, Sise Nektara,Kukovi radosti, Butine strasti, Listovi slasti, Prstići miline, leđa dunje, vrat Labuda, Ruke zova, lice Čara, osmjeh Žene, kosa Zastava, Čelo vjera, Sva Boka nepobjediva kao Ljubav naša, to si Ti Anđele, svaku riječ ti Nektarom  na licu Tvome napisah, ližeš, sisaš, ljubiš, koplje ti Mikici Pjeva i u nju prelijepu, s  ljubavlju klizi, a Mikica ga s ljubavlju  miluje, Nektarom tvojim naliva, dlanovi mi Dunjom  plešu, jezici nam čarobno zagrljenini, uživamo na Svetoj nam Terasi, pod zvijezdama, pred morem, a Boka Sveta nam miriše…

Dušo…

Jedna, Jedina,Vječna …

Obožavam te, klanjajući ti se,  Boginjo od Boke . . .

Oglasi